Planine imaju nešto posebno u sebi. Uče nas strpljenju, poniznosti, poštovanju onoga što je veće od nas. Ali one isto tako traže odgovornost od svakoga ko na njih kroči. Većina nesreća
u planini ne dešava se zbog pukog nesretnog slučaja, nego zbog sitnih grešaka koje su se, uz malo pažnje, mogle lako izbjeći. Upravo zato postoji nekoliko temeljnih pravila koja svaki
planinar treba nositi u glavi, kao što nosi kapu i vodu u ruksaku.
Informiši se prije nego što kreneš. Ruta, dužina, uspon, teren, prognoza vremena, moguće opasnosti na stazi. Planina nije mjesto za improvizaciju i snalaženje u hodu. Dobra priprema
nije pedanterija, to je jednostavno pola posla.
Idi u društvu kad god možeš. Ako se nešto desi, povreda, iznenadna promjena vremena, gubitak orijentacije, mnogo je lakše reagovati kada nisi sam. Samoća na planini u tim situacijama podrazumijeva tvoju sposobnost da ostaneš pribran kada stvari ne krenu po planu. Ako pak ideš sam, bar nekome reci gdje ideš i kada se planiraš vratiti. To je minimum koji trebaš imati na umu.
Ponesi više osnovnog nego što misliš da treba. Iskusni planinari to znaju: bolje nositi nego tražiti. Voda, dodatni sloj odjeće, čeona lampa, mala prva pomoć, karta ili GPS, nešto za vraćanje energije u tijelu. Vrijednosti u planini mogu se promijeniti za svega nekoliko
minuta, i tada ćeš biti zahvalan za svaku stvar u ruksaku.
Prati oznake i drži se staze. Markacije nisu tu da ograniče nego da zaštite. Skretanje sa obilježene staze zvuči kao avantura, ali češće znači gubitak orijentacije, ulazak u opasan teren i nepotrebno trošenje energije i vremena.
Upoznaj svoje granice. Jedna od najčešćih i najopasnijih grešaka u planini jeste precjenjivanje sebe. Umor, pretežak tempo, pogoršanje vremena, to su signali, a ne slabosti. Okretanje nazad uvijek je pametna odluka. Planina nikuda ne ide, bit će tu i sutra i za godinu dana. Planina ne trpi ego, te jako često vrlo lako podsjeti da je njenu snagu nemoguće kontrolisati.
Uzmi vrijeme ozbiljno. Magla koja se stvori iz ničega, naglo zahlađenje, jak vjetar ili kiša mogu potpuno preokrenuti situaciju na stazi. Ako vidiš da se nebo mijenja, ne čekaj da postane gore. Razmisli o povratku ili pronađi sigurno mjesto. U planini je pravilo
jednostavno: bolje ranije nego kasno.
Čuvaj prostor koji koristiš i pomaži onima do kojih dođeš. Ne ostavljaj smeće, ne uništavaj biljke, poštuj pravila. A ako na stazi sretneš nekoga kome treba pomoć, zastani. U planini svi dijelimo isti prostor, i sigurnost često zavisi od onoga što si ti spreman učiniti za nekog drugog.
Planina može biti jedno od najljepših mjesta na ovom svijetu. Ali samo ako joj pristupimo s poštovanjem koje zaslužuje. Ovih sedam pravila ne zahtijeva nikakvu posebnu opremu ni dugogodišnje iskustvo. Zahtijeva samo malo promišljanja. I to je, na kraju krajeva, ono što planina uvijek nagrađuje.
Vidimo se na turi!
Leave a Reply